6. kol 2010.

Spavanje kao osnova zdravog života



Svaku noć zdravo i opušteno spavanje - svako jutro prijatan početak dana.

Spavanje je osnova za zdravo i opušteno osećanje. Napuni nas energijom, da lakše ostvarimo i prebrodimo životne prepreke. Albert Einstein je spavao pola dana, nemački romantičar Heinrich Heine je spavanje označio kao najdragocenije "otkriće".

Premalo odmaranja, i problemi sna su se razvili u modernu civilizacijsku bolest.

Jeste li znali da trećinu života provodimo spavajući, a od toga kako spavamo zavisi kvalitet one druge dve trećine života koje provodimo budni.
Spavanje osvežava, pomlađuje, vraća vitalnost, lepotu, mir, sposobnost koncentracije, pa nije preterano reći da je spavanje pola zdravlja i lepote.


Najbolji odgovor na pitanje koliko je sna organizmu dovoljno, bio bi onaj da trebamo tačno onoliko sna noću da bismo se ujutro osećali potpuno osveženi i spremni za dolazeći dan.

Za većinu ljudi to je u pravilu osam sati. Uprkos tome, prosečna odrasla osoba u današnjem društvu dobija svega oko 6 do 6 i po sati sna, a mnogi spavaju i manje od toga. Dakle, sami sebi uskraćuju potreban period boravka u krevetu koji je nužan za san.

Mnogi čak smatraju da je spavanje gubljenje vremena. Vreme koje bi trebali odvojiti za spavanje troše čineći nešto drugo. Radni rasporedi nameću nam se u vreme koje bismo trebali odvojiti za spavajući odmor.

Mnogi priznaju da izbegavaju odlazak na spavanje sve dok više ni trenutka ne mogu držati oči otvorene. Do tada leže u krevetu okrećući TV programe na daljinskom upravljaču i tražeći bilo šta što će im zadržati interes i budnoću. Iako su mogli zaspati mnogo ranije, radije ignorišu suptilne "znakove" pospanosti koji su se razvijali unatrag prethodnih sat ili dva vremena. Sledećeg jutra jedva će se izvući iz kreveta.
Tokom dana, pogotovo ujutro i rano prepodne, ti će ljudi patiti od posledica nedostatka sna. Noćna nenaspavanost može dovesti do dnevne pospanosti, zamora, slabe koncentracije i loše memorije, kao i povećati rizik grešaka i nezgoda.

Pojedinci pak neprekidno spavaju tokom dana i ujedno brinu da će ih to dovesti do poremećaja spavanja poput apneje ili narkolepsije

Apneja u snu je medicinski poremećaj koji može pogoditi bilo koga, bilo koje starosne dobi. U retkim slučajevima, uzrokuju je pogrešni signali koje šalje mozak, ali najčešće, radi se o kolapsu mišića relaksiranih tokom sna, koji zatvore disajne puteve i prekinu disanje.
Ponekad taj prekid traje i duže od deset sekundi, ponekad se ponavljaju učestalošću od 20-60 puta u satu, ili čak i češće - stotinama puta svake noći. Posledica: loš san i neispavanost.

Narkolepsija je bolest spavanja koja se odražava prekomernom dnevnom pospanošću sa nesvesnim epizodama spavanja danju, poremećenim noćnim spavanjem kao i epizodama iznenadne slabosti ili gubitka mišićnog tonusa.

Nedovoljnim spavanjem ozbiljno ugrožavamo svoje zdravlje. Manjak sna može dovesti do pada imuniteta, zbog čega postajemo podložni različitim bolestima i poremećajima, od obične prehlade pa sve do dijabetisa i drugih ozbiljnih stanja.

Osobe kojima nedostaje sna sklonije su hodanju u snu, pokazalo je istraživanje kanadskih naučnika, a mesečarenje se povezalo s agresivnim ponašanjem i sklonosti samopovređivanju.



San jača memoriju

Dok spavate, vaš um procesuira sve što ste proteklog dana naučili. Mnoga istraživanja nemačkih naučnika pokazala su da različite faze spavanja mogu poboljšati aspekte memorije.


Naime, otkriveno je da kasnije non-REM faze (faze bez sanjanja, koje čine veći deo spavanja) pomažu u integraciji i prisećanju znanja koja smo netom usvojili.
Drugim je istraživanjem dokazano da ranije non-REM faze sna pomažu da usvojene veštine ujutro obavljamo 20 posto brže, odnosno da naše reflekse čine oštrijima.

Zaštita od dijabetisa

Dokazano je da osobe koje spavaju samo pet sati dnevno imaju 50 posto veće šanse da obole od dijabetisa, nego one koje spavaju sedam do osam sati.
Dijabetis je stanje koje se javlja kada telo glukozu dobijenu kroz hranu ne može pretvarati u hranu za ćelije, a ta bolest povećava rizik od srčanih bolesti i oštećenja nerava i bubrega.

Jedno od objašnjenja zašto su nespavanje i dijabetis povezani je činjenica da hormoni stresa kortizol i adrenalin – čiji se nivoi povećavaju kada smo neispavani – smanjuju dejstvo insulina, hormona koji reguliše nivo glukoze u krvi, a kada se insulin u telu ne koristi kako treba, povećava se nivo glukoze u krvi, pa rizik od dijabetisa raste.

Drugo objašnjenje je da naspavano telo troši više energije nego tromo i umorno, zbog čega mu je potrebno više glukoze, pa njen nivo neće rasti.

Srcu treba spavanje

Tokom spavanja srčani ritam se usporava, krvni pritisak pada 10-20 posto, što znači do nespavanje telu onemogućava to potrebno usporavanje i odmor. Veći deo dana vaše srce mora snažnije raditi kako biste mogli obavljati razne aktivnosti, što s vremenom dovodi do rasta krvnog pritisaka.

Žene koje prosečno spavaju manje od šest sati imaju 70 posto veći rizik obolijevanja od hipertenzije (hipertenzija dolazi od grčkih reči "hiper" (previše) i "tensio" (pritisak), a označava vrednost krvnog pritisaka iznad 150/90 mm Hg u nekoliko uzastopnih merenja), u odnosu na one koje spavaju sedam do osam sati.

Nedovoljno sna podstiče pojavu različitih upala, jer je imuni sistem neprestano "pod stresom", pa proizvodi veliki broj obrambenih belih krvnih zrnaca. Ta zrnca, pak, oštećuju zdrava tkiva, a otkriveno je da se njihov broj bitno povećao nakon samo jedne noći sa samo četiri sata sna. To na kraju povećava rizik od srčanog udara.

Izvor: beorelax.rs


Melatonin nas navodi na san

Melatonin je hormon koji se fiziloški luči u mozgu kada naše oči registruju mrak. 
On reguliše dnevno noćni ritam tako da znamo kad treba da spavamo a kad da budemo budni. 
Ipak i hormoni stresa takođe mogu dan utiču na ovaj ritam održavajući nas budnim i onda kada bi trebali da spavamo. 
Melatonin u mraku luči moždana žlijezda epifiza. Jedna od funkcija epifize je registriranje količine svetla u okolini. Iako je smeštena duboko u lubanji, žlezda detektuje količinu svetla putem očnog živca.
U nekih životinja epifiza počinje proizvoditi melatonin odmah čim se smrači i luči ga dok ne svane. Kod ljudi nivo melatonina raste nakon 60 do 90 minuta izloženosti tami, a 
količina koja se luči preko noći do pet je puta viša nego tokom dana.  Zato je važnoda spavamo u skladu sa prirodom. 
Sebi pravimo dosta problema, koristeći veštačko svetlo. Stvoreni smo da se probudimo kad sunce izađe, i da spavamo kad padne noć. 

Nema komentara:

Objavi komentar